Posebni programi

ČUVAR KVARNERSKE BAŠTINE
Bernardin Modrić – Patristika Fluminensia

Među hrvatskim filmskim redateljima malo je onih koji su pozamašan i zapažen filmski opus ostvarili djelujući isključivo izvan „metropole“, a pritom raznim inicijativama doprinosili obogaćivanju kinematografskog života u lokalnoj sredini. Riječanin Bernardin Modrić, (Ogulin, 1954 – Rijeka, 2021), bio je upravo jedna od takvih rijetkih filmskih „ptica“.

Od 1980. godine kada je debitirao kratkim igrano-dokumentarnim filmom ‘Podhum 12.VII. 1942. u produkciji Jadran filma, o fašističkom pokolju nad muškim mještanima grobničkog sela, Modrić je režirao oko 130 kratkih i srednjemetražnih dokumentaraca i igranih filmova, kao i jedan od najranijih domaćih cjelovečernjih glazbenih dokumentaraca Ritam rock plemena – od Uragana do Urbana (2007). Bio je usto jedan od pokretača i direktor producentske kuće Istra film, koja djeluje od 1987, 30 godina poslije utemeljitelj međunarodnog festivala povijesnog filma (History film festival) u Rijeci, a godinama je selektorski podržavao Festival hrvatskih vjerskih filmova na Trsatu. U gradu i regiji turbulentne političke te bogate kulturne povijesti, s jakom alternativnom umjetničkom scenom, redatelj i producent Modrić odlučio se za historiografski posao, pokazujući osobito zanimanje za baštinske teme, ali i osjetljivost za suvremene fenomene i egzistencijalne probleme svojih suvremenika.

Poseban pečat Modrićevu opusu daju dokumentarci, igrani ili dokumentarno-igrani filmovi povijesne tematike s područja Kvarnera, jednim dijelom obuhvaćeni serijalom „Patristika fluminensia“. Taj filmski ciklus čine, među ostalim, biografski portreti znamenitih osoba podrijetlom s Kvarnera ‒ od renesansnog slikara i minijaturista Julija Klovića (Evanđelje po Kloviću, 2004) te modruškog biskupa Šimuna Kožičića Benje, preko jezikoslovca i političara 19. stoljeća Ivana Mažuranića (Čovjek od kamena – Ivan Mažuranić, 2005) i „ukletog“ pjesnika Polića Kamova (Janko Polić Kamov ili Vitez crne psovke, 2000), sve do istaknutih slikara 20. i/ili početka 21. stoljeća Venuccija (Romolo Venucci, 2001) i Radoičića (Vojotove štorije, 2012), istraživača glagoljaške baštine i zidnog slikarstva, Branka Fučića (Az, Branko pridivkom, 2016) i književnog akademika Nedeljka Fabrija (Fabrio, 2012).

Zabilježio je Modrić u svojim filmovima i druge lokalne (regionalne) znamenitosti poput Eufrazijeve bazilike (Eufrazijeva bazilika u Poreču) i tehničke izume kao što je Prvi torpedo 2006), potom šokantne prizore i događaje novijega doba, poput života milenijskih beskućnika u igranoj rekonstrukciji istinite riječke priče (Smrt u Vulkanu, 2013) ili zločina nad ličkim Hrvatima u Domovinskom ratu 1991. (Kula smrti, 2019), ali i tjeskobne tranzicijske priče kao što je ona dokumentarno-igrana Moja Europa (2014), o prekarnom služenju hrvatskih žena u bogatijim obiteljima susjedne Italije. Mlađi ljubitelji „ugodnijih“ tema, svojem višestruko nagrađivanom filmskom sugrađaninu mogu zahvaliti tri ufilmljene riječko-kvarnerske glazbene priče – Ritam rock plemena, Dugosvirajući rock (2020) te Rock Bozon (2021) ‒ ujedno i njegov posljednji film posvećen stanju na lokalnoj rock sceni, a Kvarner i Istra na predanom memoriranju lokalne povijesne baštine, angažiranom pogledu na suvremenost i čvršćem mapiranju Rijeke na kartu hrvatske kinematografije.

Filmovi iz programa "Čuvar kvarnerske baštine: Bernardin Modrić – Patristika fluminensia"

FABRIO, dokumentarni film

Trajanje: 43’
Redatelj i scenarist: Bernardin Modrić
Produkcija: Istra film, HRT, 2012. 

Nedjeljko Fabrio svoja nadahnuća nalazi na istočnim obalama Jadrana gdje su se u ludilu povijesti ispreplitali slavenski, romanski, germanski i mađarski politički interesi i kulturni utjecaji. Junaci njegove jadranske trilogije (romani Vježbanje života, Berenikina kosa i Triemeron) pripadnici su hrvatskog i talijanskog naroda čiji stoljetni složeni odnosi pričaju o davnim prožimanjima i starim posizanjima, o asimilaciji i iredentizmu, o emigraciji i egzodusu, o oprečnosti političkih ideologija koje su donosile tragediju i smrt.

Koncepcija našega filma zasniva se na živopisnim sjećanjima i poznavanju jadranskih tema našega junaka kojima se potvrđuje njegova teza o povijesti kao jalovosti, ludilu i smrti. Fabrijevo pripovjedanje ritmički se isprepliće scenama iz njegovih romana, drama ili nadahnutih eseja koje sudbinski obilježuju njegova stvaralačka ishodišta i zaokružuju umjetnikov portret.

Film je sufinanciran sredstvima Grada Rijeke i Hrvatskog audiovizualnog centra.

JANKO POLIĆ KAMOV ili VITEZ CRNE PSOVKE, dokumentarni film

Trajanje: 40’
Redatelj: Bernardin Modrić
Scenarist: Goran Ježić i Nedjeljko Fabrio
Produkcija: Istra film, HRT, 2000. 

Hrvatski pisac Janko Polić Kamov umro je u Barceloni 8. kolovoza 1910. godine u 24. godini života (rođen je na Sušaku 17. studenoga 1886. godine). Najstrašniji pjesnik hrvatski, Vitez Crne Psovke, kako su ga nazivali, za života je uznemiravao i izluđivao sve oko sebe, a danas uzbuđuje svjetsku književnu javnost koja ga doživljava kao pravo otkriće. Početkom 20. stoljeća u Europi nitko ne piše kao Kamov, pa se on smatra pretečom futurizma, ekspresionizma i drugih izama koji će poslije mnogo godina postati sastavnim dijelom europske i svjetske književne i duhovne baštine. Njegov je roman "Isušena kaljuža" prema mnogim stručnim mišljenjima prethodnik romana toka svijesti, romana i pripovijetki Joycea, Kafke i Sartrea. Ovaj otpadnik zlokobnog imena pokopan je, bez imena, u Cementerio del Este - skupnoj grobnici katalonske sirotinje. Slučajno, ili ne, danas se na mjestu bolnice u kojoj je umro nalazi Nacionalna knjižnica Katalonije. 

AZ, BRANKO PRIDIVKOM FUČIĆ, dokumentarni film

Trajanje: 38’
Redatelj i scenarist: Bernardin Modrić
Produkcija: Istra film, 2016.

Dokumentarni film «AZ, Branko pridivkom Fučić» poetska je i kontemplativna priča o najuglednijem hrvatskom istraživaču glagoljice i freskoslikarstva čija je djelatnost obilježila povijest umjetnosti naših krajeva druge polovice prošloga stoljeća.

Fučić je znanstvenik koji nam je tako jednostavno, zanimljivo, slikovito i nadahnuto približio davne ljude, davne događaje i davno vrijeme. Njegova istraživanja Bašćanske ploče, Istre i Kvarnera spadaju u vrh znanstvenog istraživanja na području povijesti umjetnosti. Film «Az, Branko pridivkom Fučić» dočarava njegov svijet mističnih priča i prizora sačuvanih na zidovima crkava, kamenitim putovima, uličicama istarskih, krčkih i primorskih gradića, seoskim grobljima...

VOJOTOVE ŠTORIJE, dokumentarni film

Trajanje: 35’
Redatelj i scenarist: Bernardin Modrić
Produkcija: Istra film, 2013. 

Uplovite u slikarski svijet Vjekoslava Voje Radoičića kojim plove, dimeći iz visokih dimnjaka, starinski 'vapori', bestežinski lebde 'šagalovski' likovi, priklanjaju se jedna drugoj sitne primorske kućice i prkose sili teži blokovi urbanih nastambi.

Kao neki stari spomenari puni melankolije i daha prošlih vremena, natopljeni su prostori njegovih slika uspomenama, sjećanjima i zaboravljenim čežnjama. Pred kamerama Roberta Kalčića - Vojo je pričao o sebi i svom stvaralaštvu.

Ovaj je film najnoviji nastavak dokumentarnoga serijala "Patristika fluminensia" u kome autor Bernardin Modrić predstavlja znamenite Riječane i njihova djela.

OPČINJEN PROSTOROM – Siniša Majkus, dokumentarni film

Trajanje: 26’
Redatelj: Bernardin Modrić
Scenaristica: Nataša Šegota Lah
Produkcija: Istra film, 2015. 

Siniša Majkus istaknuti je likovni umjetnik poznat po velikim objektima u prostoru, kojima je primarna osobina afirmiranje trodimenzionalnosti prostorne dinamike, pokušaj da se tzv. oblikovnim crtežom obilježi 'nevidljiva' strana prostornosti. U jednom trenutku, umjetnik opčinjen prostorom 'iskoračio' je u svijet pod morem, nastanivši podmorje svojim mrežastim, voluminoznim crtežima. «Jednog proljeća, iznenadio sam se vidjevši radove u prirodi, gdje se oko njih širio veliki prostor. Shvatio sam da je priroda njihova galerija. Postupnim približavanjem predmetu impozantnih dimenzija u prirodnom okolišu, crtež se materijalizira na posebno nestvaran način. Razmišljam o postavima na livadi, brijegu, stijeni, u moru...»

Monografija o Nedi Arnerić
"Čarobna melankolija"

autorica Anita Panić (TV autorica, dokumentaristica i spisateljica)

Neda Arnerić u karijeri dugoj skoro pola stoljeća, odigrala je uloge u četrdeset kazališnih predstava i preko stotinu filmova. Njen glumački talent i karizmu na velikom platnu uočili su u ranoj mladosti i stranci, te je brzo uslijedila i međunarodna karijera. Prilika da glumi zajedno s međunarodnim filmskim zvijezdama omogućili su joj da osjeti okus slave. Nije se mogla izbjeći činjenica da su je smatrali seks-simbolom i jednom od najljepših glumica, a ona je postajala melankolična i čeznula za toplinom doma, prijateljima i,iako veoma mlada, donijela je odluku da joj ne treba veliki novac i svjetska slava, već se opredijelila da ostane u svojoj zemlji i dobiva karakterne uloge, kako bi na pravi način pokazala svoj talent. I uspjela je u tome, Srebrna i Zlatna arena u Puli i Nagrada za životno djelo »Pavle Vuisić«, bile su dokaz njene glumačke posvećenosti .

Monografija ‘’Čarobna melankolija’’ priča je o velikoj zvijezdi tužnih očiju, čudu od deteta,  ženi velike energije i velike patnje. O ženi satkanoj od nježnosti, sofisticiranosti plemićkog porijekla i velike ljubavi prema ljudima. Njene uloge čine  kronologiju jugoslavenskog filma, jer Neda Arnerić je posljednja glumačka heroina koja je uz Milenu Dravić, bila najveći simbol filmskog platna nekadašnje države.