FILMOVI 2018

Sedamdeset godina nakon pada talijanskog fašizma, misterij oko Mussolinijevih posljednjih sati ne jenjava: tko ga je ubio, zašto i u kojim okolnostima? Na ta pitanja još uvijek ne postoje jasni odgovori. Međutim, sa sigurnošću se može tvrditi da je Benito Mussolini umro triput. Politički, Mussolini je umro u trenutku savezničkog iskrcavanja u ljetu 1943 godine. U trenucima kad je pobješnjela gomila linčovala njegovo naglavačke obješeno tijelo u Milanu, 29. travnja 1945.godine, Mussolinijevo pogubljenje simbolički je označilo kraj 23-godišnjoj fašističkoj diktaturi. No, ostaju otvorena brojna pitanja o njegovoj fizičkoj smrti. Točne okolnosti njegova pogubljenja, nakon što su ga partizani zarobili na obali jezera Como, ostaju nejasne.

EMMANUELLE NOBÉCOURT snima filmove od 1996.godine, u kome je razdoblju snimila preko tridest dokumentaraca. Kroz istraživanje povijesti, psihoanalize, kulture i obrazovanja ona teži razumijeti ljudske dileme, motivacije i njihov odnos sa širom društvenom problematikom. U Italiji, zemlji koju dobro poznaje i u kojoj je živjela puno godina, snimila je sedam filmova. Rad Emmanuelle Nobécourt odlikuje se naglašenim pripovijedanjem i otvorenim pristupom narativnim mogućnostima. Posljednji filmovi na kojima je radila uključuju sljedeće naslove: Charles Pathé, Léon Gaumont (90’ Arte) – Un prêtre face à la mafia (A Priest Facing the Mafia) (26′ France 2) – Marcello Mastroianni, l’Italien idéal (Marcello Mastroianni, the Ideal Italian) (52′ Arte) – Se soigner autrement (Alternative Healthcare) (70′ France 5) – Putain, c’est pas simple ! (Fuck, It’s Not Simple!) (80′ – France 2).

Godine 1942. u neposrednoj blizini obala Sumatre,  japanski su ratni zrakoplovi bombardirali nizozemski brod „Van Imhoff“ i uzrokovali njegovo potonuće. Kapetan je tada odlučio spasiti sebe i svoju posadu, ali ne i stotine njemačkih zarobljenika. Kako to često u povijesti biva, i ova je tragična priča nakon Drugog svjetskog rata zataškana.  Tek nedavno, praunuk jednog od preživjelih Austrijanaca stupio je u kontakt s kapetanovom praunukom koja nije znala ništa o havariji „Van Imhoffa“. Film prati njihovu zajedničku potragu za istinom i dokumentira putovanje na kojemu će ovo dvoje ljudi otkriti šokantne podatke o svojim precima.

KEES SCHAAP je kao filmski dokumentarist radio, između ostalih, za televizijske mreže VPRO i NPS. Godine 1999. počinje raditi na nizozemskoj televiziji VARA gdje je proveo puno godina snimajući dokumentarne reportaže za televizijski program Zembla. Od 2008. godine fokusira se na stvaranje dokumentarnih serijala koji su osvojili brojne nagrade. Kees Schaap je redatelj i kreativni producent koji odabire sadržaje za sve projekte Episode One.

Članovi slavnog Ansambla Aleksandrov, poznatijeg kao Zbor Crvene armije, poginuli su u zrakoplovnoj nesreći na putu prema Siriji 25. prosinca 2014. godine. Tisuće glazbenika, opernih pjevača, plesača, studenata konzervatorija i glazbenih škola iz svih djelova Rusije ujedinili su se kako bi taj neponovljivi kolektiv ponovno oživjeli. Film prati neusklađene regrute na njihovom konačnom izazovu da se uključe u jedinstvenu moć vojnog zbora kojega su još u sovjetskim vremenima nazivali ”raspjevanim oružjem”.

RASIM POLOSKIN rođen je 1968. godine u Lenjingradu (Rusija).   Član je ruskog Društva nefikcijskog filma i TV. Diplomirao je na   Institutu za film i televiziju u St. Petersburgu (radionica Valeryja Sarukhanova). Autor je i redatelj  više od 30 dokumentaraca.   Dobitnik je više nagrada u Rusiji i inozemstvu.

IGOR LEVIN rođen je 1975. godine u Sverdlovsku (Rusija). Član je ruskog Društva nefikcijskog filma i TV. Diplomirao ih je na Institutu za televiziju i radio M. Litovchina (radionica TV i radio režije A.Faifmana). Godine 2002. pohađao je Fakultet režije na Sveučilištu u Tel-Avivu (radionica I. Moshinson). Levin je redatelj, producent i scenarist nekoliko dokumentarnih filmova koji su dobitnici brojnih priznanja.

Priča o Jose Abad Santosu ispričana je kroz intervjue s njegovim potomcima, najznačajnijim filipinskim povjesničarima koji su stručnjaci za Drugi svjetski rat te kroz isječke tekstova Santosova sina koji je bio uz oca u njegovim zadnjim danima života.

BANI LOGROÑO je filipinski pisac i redatelj, najpoznatiji po svojim nagrađivanim dokumentarcima o Drugom svjetskom ratu kojima je cilj nadahnuti novu generaciju filipinskih junaka putem edukacije mladih o povijesnim temama. U suradnji s produkcijskim timom Spyron AV Manila, njegovi su dokumentarci prikazivani u brojnim školama, sveučilištima i organizacijama diljem svijeta kako bi mladima otkrili zaboravljenu povijest Filipina u Drugom svjetskom ratu.  Logroñov dokumentarac ”Unsurrendered 2: The Hunters ROTC Guerillas” nedavno je prikazan na raznim svjetskim filmskim festivalima poput Novog Zelanda, Indonezije, Kanade i Hollywooda. Filipinski povjesničari složni su u ocjeni da je to najbolji dokumentarac o Filipinima u doba Drugog svjetskog rata.

U lipnju 1967. Sud u Tierra Amarilli u Novom Meksiku napali su naoružani muškarci pod zapovjedništvom čikanskog vođe Reiesa Lopeza Tijerina. Posljedica tog odvažnog čina jest naveća potjera u novijoj povijesti SAD-a. Tijerina je uspio preživjeti zatvor, psihijatrijsku bolnicu i nekoliko pokušaja ubojstva. Chicano pokret je nestao, ali svi su i dalje imali visoko mišljenje o Tijerini. Ljudi o njemu govore kao o svecu, prosvjetitelju, o čovjeku koji je koristio nasilje zbog pravde. Zvali su ga Kralj Tigar, iako je Kralj Tigar živ i voljan podijeliti svoju priču.

ÁNGEL ESTRADA SOTO meksički je filmaš među čijim se prethodnim projektima osobito izdvajaju kratki film o Mago Gandari (”El Misterio de la Vida” koji slijedi umjetnicu Mago Gándaru koja je svoj život posvetila umjetnosti) i ”El Ladron de Violines” (The Violin Thief) koji je prikazuje ulogu glazbe u sjevernomeksičkom narodu Raramuri. Najnoviji film Estrade ”Me Llamaban King Tiger” (Zvali su me King Tiger) je društveno-angažirana studija i  profil aktivista Reiesa Tijerine, koji je nedavno umro, a svoj je život posvetio boreći se za zemlju, obrazovanje i radnička prava meksičke manjine u SAD-u. Dokumentarac je dio Latino Media Marketa.

Film je dio dokumentarnog serijala koji oslikava povijest europske invazije na muslimanski svijet kroz nekoliko vremenskih razdoblja. Serijal govori o ideji islamskog buđenja (Sahwa) potaknutoj invazijom Križara i nastanku mudžahedinskog pokreta. Ovaj dokumentarac predstavlja novo viđenje povijesti Križarskih ratova širokoj publici koja je dosad čitala ili učila o slavnoj borbi iz uglavnom kršćanske i zapadnjačke perspektive.

ABDELL RAHMAN ADEL Egipćanin je sa 17-godišnjim iskustvom u filmskoj industriji. Od 2000. godine radi u medijima kao umjetnički ravnatelj, kreativni ravnatelj, grafički dizajner i filmski redatelj. Iskustvo je stekao radeći na kratkim igranim filmovima, dokumentarcima, TV programima, reklamama i grafičkim projektima. Njegovi su filmovi prikazivani na nekoliko vodećih svjetskih TV kanala poput Al Jazeera News i Al Jazeera Documentary channel, Al-Araby TV Network, MBC GROUP, Al-Resalah TV Channel, 4shbab TV Channel, Almajd TV Channel and Qatar Television.

Ovo je nevjerojatna, malopoznata priča o muškarcima, ženama i djeci koji su bili izlagani uz životinje u Europi, Americi i Japanu od druge polovice 19. Stoljeća do Drugog svjetskog rata. Više od stoljeća, diljem Europe, Sjedinjenih Država i Japana, ljudska su bića postavljala druge ljude kao izloške za razgledavanje. Od tisuća muškaraca i žena sa sva četiri kraja svijeta, samo je šačica njih uspjela ispričati svoju priču. Neke od tih priča uspjele su preživjeti i dovesti nas u unutrašnjost  ljudskih zooloških vrtova. Po prvi puta u povijesti, dokumentarni film donosi ovaj zaboravljeni komadić povijesti čovječanstva uz pomoć šest izuzetnih priča, šest nevjerojatnih sudbina: kroz osobne ispovijesti i dosad neviđene snimke, ovaj film nudi jedinstvenu priliku za razumijevanje načina na koje su naša društva koristila velike javne događaje kako bi stvorila sliku o ”Drugima”, različitima od nas.

PASCAL BLANCHARD je povjesničar, pisac i redatelj, kustos i istraživač na Laboratoire Communication et Politique. On je jedan od vodećih francuskih stručnjaka za temu kolonizacije o kojoj je objavio oko 40 knjiga. Jedan je od ravnatelja radne skupine ACHAC koja objedinjuje više od 500 istraživača iz cijeloga svijeta kako bi istražili pitanja kolonizacije, imigracije i postkolonijalizma. Blanchard je proveo gotovo dva desetljeća proučavajući upravo te teme. Također je stručnjak za ljudske zoološke vrtove i autor djela  “Zoos Humains et Exhibitions Coloniales” iz 2012.

“Baš poput mene” filmsko je putovanje iz sadašnjosti u prošlost i natrag koje prati filmaša i ratnog veterana Rona Osgooda na njegovoj misiji da sakupi razlomljene i zataškane priče sa svih strana Vijetnamskog rata, otkrivajući višestruke tematski povezane perspektive.

RON OSGOOD je profesor na medijskoj školi Sveučilišta u Indiani, filmski dokumentarist i veteran Vijetnamskog rata. Vodio je tečajeve video dizajna i produkcije, a trenutno predaje kolegije dokumentarnog filma na Sveučilištu u Indiani. Njegov najnoviji projekt ”Vijetnamski rat/Američki rat: Priče sa svih strana” bavi se usmenom predajom, a sastoji se od dokumentarnog filma, participativne web stranice te e-knjige/aplikacije. Neki od njegovih prijašnjih radova su: “My Vietnam Your Iraq” , prikazan na PBS-u 2011., serijal u tri nastavka “Climate Change in National Parks” , Emmyjem nagrađen “Trouble No More: The Making of a John Mellencamp Album,” , “Indiana’s Earthquake Risk” i “Shirts & Skins: The Psychology of Pickup Basketball.”

Razbijena prošlost. Uništenje. Tama koja susreće svjetlost. Prijeteći zaborav. U vrijeme rušenja Crvene kuće – japanskog garnizona iz Drugog svjetskog rata, skupina mladih ljudi posljednji put posjećuje jedno od najukletijih mjesta na Filipinima. Nadajući se duhovima, kroz susrete s posljednjim preživjelim žrtvama ove kuće, otkrivaju strahote prošlosti. Japanski su vojnici u Drugom svjetskom ratu svoje kampove smjestili na raznim mjestima na Filipinima – uglavnom u školama, crkvama i farmama. Nasilno su upadali u domove gdje bi oteli djevojke, a muškarce ubili. Većina tih djevojaka završila bi u njihovim kampovima gdje bi ih mjesecima tretirali poput seksualnog roblja. Više od tisuću žena poznatih kao ”žene za utjehu”, bilo je zarobljeno, silovano danima i odbačeno nakon što su vojnici poslani u druge gradove. Danas se Crvena kuća polako ruši. Tek nekolicina od tih žena je i dalje živo, ili se bori za život. Ovaj dokumentarac služi kao sjećanje na prošlost koja bi uskoro trebala pasti u zaborav. Ono je kolektivno sjećanje žena, kuće i strahota koje nas i dalje proganjaju.

PHYLLIS GRAE GRANDE je filipinska redateljica poznata po sljedećim naslovima: Kun’di man (2017), Haunted: A Last Visit to the Red House (2017) i Islands (2013). Također se bavi pisanjem scenarija i filmskom montažom

Ožujak 1943. Nijemci objavljuju da su pronašli grobove nekoliko desetaka tisuća poljskih vojnika koje su tri godine ranije u blizini Katina ubili Rusi. Goebbels je vijest želio iskoristiti za propagandu koja bi rezultirala raspadom protuhitlerovske koalicije. Sovjetski Savez tvrdio je da su se ta ubojstva dogodila u jesen 1941. tijekom njemačke okupacije. Churchill i Roosevelt čvrsto su branili svoje saveznike. Nacisti su organizirali međunarodnu komisiju sastavljenu od renomiranih forenzičara. Bugarsku je zastupao patolog Marko Markov. Istraživanja su se vršila na mjestu gdje se masakr dogodio. Objavljen je zaključak u kojemu stoji da su se ubojstva dogodila u proljeće 1940., prije njemačke okupacije. U jesen 1944. vlast u Bugarskoj preuzima komunistička vlada. Markov biva uhićen i suočen sa smrtnom kaznom zbog sudjelovanja u Katinskoj komisiji. Ipak, vladajući je režim utvrdio da im je vrijedniji živ nego mrtav. Nakon opsežnog ispitivanja pred sovjetskim tajnim službama, dr. Markov je promijenio svoj iskaz. Tvrdio je da je potpisao konačni izvještaj pod prijetnjama Gestapa te da su Nijemci bili odgovorni za Katinski masakr. Svoj izmijenjeni iskaz ponovio je i pred Nürnberškim sudom. Ovo je priča o dr. Markovu, običnom čovjeku koji se našao na povijesnim prekretnicama.

ASSEN VLADIMIROV bugarski je producent, redatelj i scenarist. Kao redatelj potpisuje sljedeće naslove: Kiprovets: a Bulgarian Hope (1987.), A page from the Bulgarian education History – Ministry of Education Award (1988), Orpheus (1988), Delicatessеn (1989)- (Augsburg international festival),  Ehrnrooth (1995), Reconstruction ( City of Sofia Award)-1995); Encounters with Jireček (co-director with Yuli Stoyanov – Academica Award at Golden Rhyton festival, Plovdiv, Union of Bulgarian Filmmakers Award for best documentary)- (2010); The Bookseller – (co-director with Catherine Bernstein – Etoile de la SCAM 2015 – Special Jury Prize,   Bulgarian Film Critics Prize,  Bulgarian Film Archive Award  at Golden Rhyton Festival, Plovdiv)-(2015), Pawn Sacrifice (2018).

Olimpijske igre u Montrealu, 18. srpnja 1976. Godine. Mlada gimnastičarka anđeoskog lica postaje sportskom legendom. Pred više od 500 milijuna zaprepaštenih TV gledatelja, jedva 14-godišnja Nadia Comaneci postala je prva gimnastičarka u povijesti sa savršenim rezultatom za svoju izvedbu: 10. Čitav je svijet bio očaran njezinom gracioznošću, samokontrolom i majstorskim stilom. Osvojila je publiku s obje strane Željezne zavjese. Ipak, iza njezine slave krila se još jedna tragična stvarnost – ona o manipuliranom djetetu, iskorištavanom i kontroliranom od strane jedne od najgorih komunističkih diktatura: Rumunjske u doba Nicolae Ceausescua. Ovaj film govori o malenoj gimnastičarki od njezina djetinjstva i rane karijere do njezina bijega iz komunističke Rumunjske, nekoliko tjedana prije pada Berlinskog zida, rumunjske revolucije te pogubljenja Ceausescua i njegove žene. Između biografskog filma i intimnog portreta, film priča o uspjehu talentirane sportašice zarobljene u kafkijanskom političkom režimu koja je uspjela svojom mladošću, voljom i talentom osloboditi se i poletjeti. I letila je u neslućene visine… Čista desetka!

POLA RAPAPORT članica je Guggenheimove zaklade, te scenaristica, montažerka i redateljica višestruko nagrađenih filmova. Režirala je 12 kratkih videa za kampanju Hillary Clinton u posljednjim tjednima njene predsjedničke kampanje 2016. godine. Njen najnoviji  dugometražni dokumentarac NADIA COMANECI: GIMNASTIČARKA I DIKTATOR, dobio je vrhunske ocjene na  Arte-France Documaniji  2016. godine, a  nagrađen je i  na festivalu u Barceloni.

Che Guevara bio je glavni pokretač legende o vlastitom liku. Tijekom svojega života neprestano je prilagođavao svoj život stvaranju mita koji će ga nadživjeti. Pedeset godina nakon njegove smrti, ovaj nas film vodi na autentično putovanje s ciljem dekonstrukcije/rekonstrukcije slike o junačkom gerilcu.

TANCRÈDE RAMONET filmski je dokumentarist i audiovizualni producent. Diplomirao je filozofiju na pariškoj Sorbonni, menadžment (Paris-Dauphine), dokumentarnu produkciju (Havana, Cuba) i međunarodnu produkciju (EURODOC). Godine 2002. osnovao je vlastitu nezavisnu produkcijsku kompaniju Temps noir. Također djeluje kao dopredsjednik udruge 1000 kultura, jedan je od osnivača umjetničkog projekta Régis Jauffret et ses nègres, član odbora za Défi jeunes, predavač na postdiplomskoj školi za audiovizualne umjestnosti INA Sup, pariškom koledžu Paris IX Dauphine ten i međunarodnoj školi za film i televiziju u San Antonio de los Banos (Kuba). Član je USPA, Galilée Club and C7. Tancrède Ramonet i Temps noir osvojili su nagradu za najboljeg mladog francuskog producenta 2006. Godine te nagradu za najboljeg francuskog producenta 2010.

Talijanski redatelj Gillo Pontecorvo je 1965. godine snimio film u kojemu rekonstruira Bitku za Alžir (1956/1957). Iako je u Francuskoj film bio zabranjen do 1971. godine, u Alžiru je uživao mitski status te se prikazivao jednom godišnje kao prisjećanje na državnu nezavisnost. Film se 2003. godine, tijekom vojnih operacija u Iraku, prikazivao američkim vojnicima kao primjer uspješne borbe protiv građanskog terorizma. Šezdeset godina kasnije, ovaj će se dokumentarac putem izuzetnog arhivskog materijala i brojnih intervjua detaljno osvrnuti na Pontecorvov film koji se danas nalazi na pola puta između povijesti i legende.

MALEK BENSMAIL rođen je 1966 godine u Konstantinu u Alžiru. Veoma rano je počeo snimati filmove te je osvojio prvu nagradu na državnom filmskom natjecanju. U svojem rodnom gradu vodio je filmski klub. Studirao je filmsku umjetnost u Parizu, potom brusio zanat u Sankt Petersburgu da bi se naposljetku posvetio stvaranju dokumentarnih filmova. Svi njegovi filmovi povezani su s povijesti njegove zemlje. Njegov filmski izričaj naglašava kompleksne i krhke obrise čovječanstva.  Benismaila kritika hvali, pa su njegovi filmovi dobitnici brojnih nagrada na festivalima diljem svijeta. Njegov posljednji igrani film La Chine est encore loin (Kina je još uvijek daleko) iz 2010. godine osvojio je nagradu Dokfilmfestivala u Münchenu  te nagradu žirija na festivalu 3 Continents. S filmom Aliénations (Otuđenja) iz 2004. godine osvojio je veliku nagradu knjižnica na Festival du Réel u Parizu.

“U srcu Amazonije” izvanredna je priča o putovanju Theodorea Roosevelta 1913. godine u srce južnoameričke prašume kako bi ucrtao neistraženi pritok rijeke Amazone na zemljopisnu kartu. Zajedno s brazilskim istraživačem Candidom Marianom Da Silva Rondonom i dvadeset drugih pustolova, Roosevelt je proveo osam uzbudljivih tjedana na jednom od najudaljenijih mjesta na svijetu, boreći se s dosadnim insektima, ubojitim brzacima, gladi i umorom – sve kako bi prešao nepoznatu rijeku na jednom od najdivljih i najljepših mjesta na planeti. “U srcu Amazonije” puno je više od pustolovne priče. To je film koji otkriva dvojicu veoma istaknutih ljudi, kulturu i politiku njihovih zemalja te zlatno doba istraživanja.

JOHN MAGGIO je producent, redatelj i scenarist poznat po filmovima: NOVINAR: ŽIVOT I VRIJEME BENA BRADLEEJA (2017), AMERIČKI TALIJANI (2015), AMERIČKI DOŽIVLJAJ (1988), CRTA BOJIŠNICE (1983) i VIRGIL BLISS (2001). Njegov je rad nagrađen nagradom Writers Guild Award i nominiran je za nagrade Emmy.

Desetogodišnja djevojčica Firuza piše esej na ruskom jeziku pod nazivom ”Domovina”. Zamoli svoju baku Mushkinaz za pomoć. Starica joj ispriča priču o svojem teškom životu, djetinjstvu u Gruziji i životu u Kazahstanu nakon progona Turaka 1944. godine.

KIRSTEN GAINET, redateljica,  direktorica fotografije, scenaristica i producentica filmova etničke i nacionalne tematike, osnivačica nezavisnog filmskog studija “Ak Kosh”, rođena je 1989. Godine u selu Inzer u republici Baškortostan u Rusiji. Godine 2005. preselila se u Ufu gdje je završila studij medicine, iako je oduvijek željela postati glumicom. Deset godina kasnije diplomirala je snimanje na Sveučilištu za film i televiziju te filmsku umjetnost i fotografiju na Sveučilištu kulture i umjetnosti u Sankt Petersburgu. Kirsten Gaynet također se bavi umjetničkom fotografijom i već je imala dvije samostalne izložbe. Trenutno živi u Istanbulu gdje se bavi stvaranjem filmova etničke i nacionalne tematike.

Ako danas gledate vijesti, slušate radio ili pratite iste putem Mreže, uživate u pogodnostima rada Lowella Thomasa. On je najpopularniji američki novinar ikad. Thomas, inače veliki pustolov, izvještavajući sa svih strana svijeta, poveo je američku publiku na nezaboravna putovanja kroz slobodan i jedinstven način izvještavanja. Tijekom Prvog svjetskog rata Thomas je boravio na Bliskom istoku gdje je otkrio T.E. Lawrencea, te od njega učinio zvijezdu – Lawrencea od Arabije. Thomas je uzor današnjim neustrašivim stranim izvjestiteljima. Čovjek koji je izmislio ovakav način izvještavanja bio je Indiana Jones novinarstva: radilo se o rušenju zrakoplova, padanju s konja, zurenju u cijevi pušaka, Thomas se uvijek vraćao s pričom. Njegove su priče oblikovale američku spoznaju svijeta i utjecale na vanjsku politiku. Novinarstvo Lowella Thomasa danas se opisuje – ponekad s gorčinom, ponekad s poštovanjem – kao ”mainstream” novinarstvo. On je bio prvi svemogući pripovjedač duboka glasa: prvi ”glas Boga”. No njegovo novinarstvo nije uvijek bilo tradicionalno. Ovaj dokumentarac govori o samom nastanku modernog novinarstva.

RICK MOULTON je nezavisni filmaš od 1972. godine. Karijeru je započeo u šezdesetima snimajući surferske filmove na Havajima i u Kaliforniji. U sedamdesetima se vratio na istok SAD-a sa svojom suprugom Melindom, gdje je radio za javnu televiziju Vermonta. Kao nezavisni filmaš, u ranim osamdesetima prošloga stoljeća osvojio je Baniff Mountain Film Festival s filmom ”Legends of American Skiing” (”Legende američkog skijanja”) kojega je kasnije emitirao PBS. Rick Moulton je snimio brojne filmove za skijašku industriju, a radio je i za IBM, The Orton Foundation i NBC. Rick ima i opsežno arhivsko iskustvo stečeno kroz pripremu Care kolekcije za New York Public Library, filmskog arhiva za National Ski Hall of Fame te nedavno kolekciju Lowella Thomasa.

Saša Sokolov međunarodni je misterij. Njegov najpoznatiji roman ”Škola za budale” prozvan je ruskim ”Lovcem u žitu”, a Saša je dobio nadimak ”ruski Joyce”. Čitalačkoj publici Sokolov je postao zamjena za veoma popularnog pisca Sergeja Dovlatova. Saša Sokolov je 1975. godine napustio Sovjetski Savez, objavio tri romana, a potom nestao ili se izolirao od svijeta. Mnogi njegovi obožavatelji smatrali su da je odavno mrtav. Međutim, autori ovog filma otkrili su, ne samo da je veliki ruski pisac i dalje živ, već i da je čitavo ovo vrijeme vodio zanimljiv dvostruki život. Po prvi puta, Saša Sokolov odlučio je ispričati svoju priču…

ILYA BELOV ruski je redatelj i glumac, poznat po filmovima Brodsky Is Not a Poet (2015) i Valera (2012).

Više od 30 godina jedan je čovjek vođen jedinstvenim izazovom: pronaći, pohraniti i izvoditi sva glazbena djela napisana i komponirana u logorima tijekom Drugog svjetskog rata. Njegova je misija pretvorena u film o povijesti, o putovanju kroz vrijeme kojim se pokušava nadjačati zaborav te sačuvati sjećanja žena i muškaraca svih narodnosti i vjeroispovijesti kojima je glazba poslužila kao znak otpora.

ALEXANDRE VALENTI je autor, redatelj i producent dokumentarnih filmova. Rođen je u Argentini, ali već 35 godina živi u Francuskoj. Svoju je karijeru započeo kao fotograf i reporter za NBC News i SYGMA Agency, izvještavajući o najznačajnijim političkim događajima u Europi, Africi i Bliskom istoku. Kao cijenjeni dokumentarist, proputovao je cijeli svijet i radio na brojim nagrađivanim filmovima. Njegov film “Argentina, the 500 Stolen Babies of the Dictatorship” dobio je Zlatnu nagradu i nagradu žirija mladih Europljana na 26-oj FIPA-i, nagradu publike na 20-oj FIGRA-i te posebno priznanje na Berlin Europa nagradama 2013. godine.

Ova Oscarom za najbolji dokumentarni film nagrađena kulturološka priča o modernoj Americi saga je o rasi, slavi, medijima, nasilju i pravnom sustavu. I dva desetljeća nakon svoje nezaboravne kulminacije, priča je to koja i dalje fascinira, polarizira, pa čak i piše nova poglavlja. “O. J.” revidira – i redefinira – sve: obiteljsko nasilje, policijsku istragu, potjeru za bijelim „Broncom“, suđenje stoljeća, motiv, krv, rukavicu, presudu, posljedice. Na temelju više od sedamdeset intervjua – od Simpsonovih dugogodišnjih prijatelja i kolega do prepoznatljivih protagonista istrage ubojstva, promatrača i komentatora sa očiglednom povezanošću s pričom – dokumentarac je zanimljiv, neodoljiv i nezaboravan pogled na ovu fascinantnu sagu. Jer, na kraju potrage za pravom istinom o O. J. Simpsonu, razotkrila se i zbirka neizbrisivih, nepokolebljivih i mučnih istina o Americi i Amerikancima.

EZRA BENJAMIN EDELMAN  je američki producent i redatelj. Osvojio je Oscara za najbolji dokumentarni film i Primetime Emmy za izvanrednu režiju filma O.J .: MADE IN AMERICA (2016). Prethodno je za HBO Sports režirao tri dokumentarca: MAGIC & BIRD: A COURTSHIP OF RIVALS, CURIOUS CASE OF CURT FLOOD (2011) i Emmyjem nagrađeni BROOKLYN DODGERS: GHOSTS OF FLATBUSH.

Ovaj dokumentarac prati život ljudi u Kataloniji tijekom šest mjeseci nakon referenduma za neovisnost i oslikava posljedice primjene članka 155. španjolskoga ustava. U Kataloniji se 1. listopada 2017. Godine održao referendum o neovisnosti na kojemu je sudjelovalo više od 2 milijuna ljudi, a 90% njih izjasnilo se za neovisnost Katalonije. Toga je dana ozlijeđeno više od tisuću ljudi koji su pružali miran otpor i branili demokraciju. Katalonski je parlament 27. listopada izglasao proglašenje Republike Katalonije. Međutim, istog je dana španjolska vlada aktivirala članak 155. ustava čime se obustavlja autonomija Katalonije. Otad ljudi diljem Katalonije poduzimaju sve kako bi obranili rezultate referenduma. ”Ni koraka dalje!” film je sastavljen od niza glazbenih spotova koji oslikavaju život i borbu za neovisnost Katalonije u mjestašcu Les Borges Blanques.

HECTOR SUŃOL BERT katalonski je redatelj i aktivist rođen u Lleidi (Katalonija, Španjolska), 1970. U njegovoj filmografiji ističu se filmovi: PANTOMIMA (2008), DANGER (2010), REFERENDUM (2017) i THE REAPERS (2017).

Film o istinskoj revoluciji, povijesnoj pobjedi avangardnih slikara te o tome kako su Sjedinjene Države u nekoliko godina zavladale svijetom umjetnosti. Krajem Drugog svjetskog rata tržište umjetnošću u Parizu bilo je u stanju mirovanja. Stotine Europljana je bježeći od nacizma pronašlo utočište u New Yorku. Grad je, kao nikada prije, vrvio intelektualcima. Uz pomoć poslijeratnog gospodarskog uzleta, New York je u samo nekoliko godina preuzeo Parizu titulu svjetske prijestolnice suvremene umjetnosti.  Nova generacija američkih umjetnika poput Pollocka, Rothkoa i de Kooniga pojavila se pod zajedničkom zastavom: apstraktnim ekspresionizmom. Nakon strahhota Auschwitza i Hiroshime, mladi američki slikari smatrali su da svijet više ne može biti predstavljen kao ranije te su se okrenuli čistoj apstrakciji. Američka avangarda je pružila novi način razumijevanja umjetnosti i reprezentacije svijeta o kojemu se treba promisliti i koji se treba ponovo izgraditi. Ovaj umjetnički pokret je povrh svega stvorio jedinstvenu priliku da Sjedinjene Države pod vodstvom Trumana i Eisenhowera izgrade i promoviraju vlastitu sliku zemlje slobode. Američki su slikari postali nositelji slobodnog svijeta, slobode izražavanja, demokracije, Sjedinjenih Država i naposljetku, umjetničkog svijeta.

François Lévy-Kuentz autor je kuturalnih i povijesnih dokumentaraca. Neki od njegovih najznačajnijih naslova su: Les enfants de la nuit (Djeca noći) (2014’), Dans l’œil de Bunuel (U Bunuelovu oku) (2013 ), Salvador Dali, génie tragi-comique (Salvador Dali, tragikomični genij) (2012’), Dans l’atelier de Mondrian (U Mondrianovom studiju) (2010’), Calder, sculpteur de l’air (Calder, kipar zraka) (2009), Quand l’art prend le pouvoir (Kad umjetnost preuzme moć) (2008’). Također je stvarao televizijske programme o umjetnosti (Aux arts et caetera, 60 x 26’) i znanosti (Archimède, Pi=3,14) te igrane filmove, Le Nègre (The Negro) s Pierre Clementijem, Jean-Claude Dreyfusom i Christianom Boltanskim.

Između 30. listopada i 10. studenog 1950. godine stotinjak članova Nacionalističke stranke Portorika u osam portorikanskih te u glavnom gradu SAD-a započelo je oružanu borbu s ciljem proglašenja neovisnosti Portorika. Neki pobunjenici imali su hrabrosti boriti se usprkos slabom naoružanju, a neki i bez oružja protiv snaga koje su ih nadmašivale u broju ljudstva i količini naoružanja. Njihova pobuna nije bila poduprta od strane naroda i uskoro je ugušena od snaga otočne policije i Nacionalne garde SAD-a. Pobunjenici su ubijeni ili osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne. Poraženi su izgubili ugled, a vlada je zataškala ono što se uistinu dogodilo. Kroz svjedočenja nekolicine protagonista ustanka, audiovizualne arhive, fotografije, animacije i izjave dvaju povjesničara, ovaj film gradi povijest zaboravljene borbe te nas uranja u sjećanja malobrojne skupine ljudi koji su bili spremni žrtvovati vlastite živote u ime slobode. Ipak njihovu je misiju obilježila represija, nasilje, izdaja, patnja, usamljenost, gubitak razuma, smrt i današnja frustracija zbog činjenice da im se san o slobodi Portorika neće ispuniti. Usprkos svemu, oni i dalje ostaju odani svojim idealima.

JOSE MANUEL DAVILA MARICHAL rođen je u San Juanu u Portoriku 1984. godine. Diplomirao je povijest na Sveučilištu Portorika 2012. Također je diplomirao suvremenu povijest te teoriju i praksu kreativnog dokumentarnog filma na Sveučilištu u Barceloni 2013.  Producent je kratkog dokumentarnog filma ‘Peligro Social’ i redatelj filma ‘1950: The Nationalist Uprising’. Trenutno pohađa doktorski studij u Madridu i radi kao profesor na Sveučilištu Portorika.

U arhivima nekadašnjih bugarskih tajnih službi postoji datoteka s naslovom “Prodavač knjiga”. Pokazalo se da je to bio pseudonim kojega su tajne službe koristile za francuskog pisca Romaina Garyja. Taj dosje otkriva nove činjenice o njemu. Gary je 1946. godine poslan u Sofiju u diplomatsku misiju. Bugarske tajne službe danonoćno su ga pratile. Vjerojatno bi Garyja zabavilo čitati njihove izvještaje u kojima ga opisuju kao “tihog i mirnog bohema, osrednjeg pisca”.

CATHERINE BERNSTEIN francuska je redateljica i scenaristica. Režirala je nekoliko kratkih filmova među kojima i Zohra at the Beach (1996) s kojima je osvojila nagradu Aathon Lokarno Festivala. U Njemačkoj je snimila tri dokumentarca o nasljeđu nacizma: Oma, The Green Grapes i The Absentees. S filmom Assassination of a Modiste o progonu Židova sudjelovala je na Etoile de la SCAM 2007. Režirala je Le Chant de la Baleine – docufiction film o filozofu Michel Serresu. Godine 2008. je režirala Asylum i kratki film Nue (Najbolji  film na Message to Man Festivalu u Sankt Pétersburgu). Catherine Bernstein napravila je i filmski esej Alan Turing, the code of life 2014. te T4 – Doctor Under Nazism (nagrada publike na Lunchon Festivalu).  The Bookseller (u suradnji s Assenom Vladimirovim)  nagrađen je na Etoile de la SCAM 2015. – posebna nagrada žirija i   nagrada bugarskih kritičara te  nagradom bugarskog arhiva  na Golden Rhyton Festivalu u Plovdivu.

Dokumentarac o freskama koje se bave tematikom fordističke proizvodnje kojima je Diego Rivera 1933. godine oslikao tvornicu River Rouge u Detroitu. Ovaj film temelji se na montaži arhivskih snimki i tiskanog materijala koji svjedoče o uvjetima rada u industrijskom kapitalizmu tijekom Velike depresije. S druge strane, animacija slika Fride Kahlo pruža alternativni, kritički osvrt na ekološke i društvene posljedice industrijske proizvodnje i fordizma.

JULIO RAMOS nezavisni je istraživač, profesor književnosti  i povijesti na  Sveučilištu Andina Simón Bolívar (2012-2016) te profesor emeritus na Sveučilištu Berkeley (2010-). Njegova audiovizualna ostvarenja dobitnici su brojnih priznanja: Mejor Cortometraje, Ibizacinefest (2018), Gran Premio, Festival Internacional de Documentales Santiago Alvarez (2018), Mejor Guión, Festival Santiago Alvarez “Mar Arriba: los conjuros de Silvia Rivera Cusicanqui” (2011.).

Carstenova pisma naziv je dokumentarca o ljubavi u vrijeme Drugog svjetskog rata. Film kroz ljubavna pisma Liane i Carstena, njemačkog pilota i špijuna na misiji u Iranu, progovara o strahotama rata i ženama koje su svoje muškarce pratile rat.

ATA PANAHI iranski je scenarist, producent i redatelj. Od 2009. godine Panahi piše i režira za televiziju. Kao scenarist i redatelj potpisuje više od 12 TV serija, a kao producent 10 kratkih dokumentaraca. Režirao je “A short break” – 90 epizoda vrlo popularne televizijske emisije za tinejdžere. “Carstenova pisma” Panahijev je prvi dugometražni dokumentarni film. Piše i objavljuje kratke priče te poduča  na nekoliko radionica kreativnog pisanja u Teheranu.

Dvadeseto stoljeće ostavilo nam je aktovke, bilješke, datoteke i fotografije –  stvari koje čuvaju kolektivnu memoriju u arhivima i muzejima. No što ako otkriješ fotografiju vlastitog oca u uniformi SS-a? Kakav je osjećaj kad te kroz Auschwitz- Birkenau vodi djed koji je tamo preživio Holokaust.? Ovaj film kroz tihe i veoma osobne razgovore dopušta ljudima da ispričaju priču o smjeni generacija kroz sjećanja na Holokaust. To su djeca i unuci počinitelja i žrtava koji se suočavaju s krivnjom i njezinim posljedicama. Njihova je želja saznati nerijetko bolne priče vlastitih obitelji.

CHRISTOPH HÜBNER studirao je film na Sveučilištu HFF u Münchenu. Potom su uslijedili brojni dokumantarci za kino i televiziju. Nakon nagrađivanog filma “Life story of the miner Alfonso S”, dugometražnog dokumentarca “Prosper/Ebel”, filma “Vincent van Gogh – The road to Courrières”, zapaženi su i njegovi zadnji filmski uradci “The Champions” te “Thomas Harlan – Moving Shrapnel”.

GABRIELE VOSS  doktorirala je filozofiju i sociologiju. U suradnji s Christophom Hübnerom snima od 1978. godine. Voss je izdala brojne književne naslove poput “The art, to show the world” (1980), “The second glance” (1983), “Documentary work I and II” (1998, 2001), “Cuts in space and time” (2006) te „Cinema/work“ (s  Christophom Hübnerom, 2015.).

“Jugoslavija više nije postojala, no Jugoslavija je i dalje čvrsto stajala.” Film nas vodi na putovanje kroz vremena i prostore Hotela Jugoslavija. Podignut u Novom Beogradu 1969. godine, Hotel Jugoslavija predstavlja mitsko mjesto. Ujedno je bio simbol i svjedok raznih trenutaka koji su formirali nekadašnju državu Jugoslaviju: od Tita do Miloševića, od socijalizma do nacionalizma, od NATO-vog bombardiranja do korumpiranog gospodarskog liberalizma. Hotel Jugoslavija i danas bdije nad beogradskom panoramom, poput odraza srpskog društva u potrazi za novim prekretnicama.  Ovim putovanjem kroz vrijeme i prostore švicarski redatelj srpskih korijena istražuje kolektivno nesvjesno,  ali i dio vlastitog identiteta.

NICOLAS WAGNIÈRES rođen je 1971. u Lausanni u Švicarskoj. Kao snimatelj redovito surađuje s kazališnim redateljima i koreografima u Ženevi te radi na dokumentarnim projektima. Hotel Jugoslavija njegov je prvi dugometražni film. Po struci inženjer građevine, 90-te je proveo kao voditelj prodavaonice ploča, glazbeni producent i DJ. Potom je upisao filmske studije na Školi likovnih umjetnosti u Ženevi. Diplomirao je 2005. godine i ostao tamo još pet godina radeći kao asistent istraživač.

Sentimental Swingers je skupina koju čine ženski pjevački trio i instrumentalni sekstet. Neki je opisuju kao očaravajući projekt urbane retro kulture i glazbe, dok drugi tvrde da su tri dame i briljantni glazbenici seksteta Mihail Yosifov najuspješniji glazbeni projekt u Bugarskoj.  Usprkos tvrdnjama, Sentimental Swingers simbol su generacije rođene u doba komunizma koja je proživjela, ili još proživljava, tešku tranziciju, ali odbija biti ”izgubljenom”

Film prati deset osoba, deset potpuno nesvakidašnjih sudbina. Jedinstveni mikrokozmos u kojemu žive povest će nas u jedan dinamičan i neprekidan pokret te otkriti neobičan svijet: Bugarsku – jednu od najnepoznatijih zemalja nekadašnjeg Istočnog bloka, ili još preciznije, njezinu dušu. .

ANDRÉ CHANDELLE je redatelj i pisac, poznat po filmovima i serijama  La kiné (1998), Septième ciel Belgique (2005) False Innocence (2009) i Maigret (1991). Nakon školovanja  radi kao redatelj na RTBF-u. Osim igranih i dokumentarnih filmova režira i glazbene spotove.

Priča o dvije sestre koje su 1968. emigrirale iz Čehoslovačke u Švedsku. Film je nastao prema autobiografskoj knjizi njihove majke: ”Osude: moj život s dobrim komunistom”. Ovo je osobna priča židovske obitelji koja prolazi kroz povijest kulture, ideologije, političkih sustava i diktatura. Prikazan na veoma intiman i poetski način, film se usredotočuje na obitelj, ljubav, žensku mudrost i duhovitost.

TEREZA KRIŽKOVÁ rođena je 1987. godine u Bratislavi. Diplomirala je dokumentarnu režiju na Akademiji izvedbenih umjetnosti u Bratislavi s diplomskim radom – dokumentarnim filmom ”Nekoć u Bratislavi”. Nakon školovanja radila je na dva televizijska dokumentarna serijala o slovačkim poduzetnicama: ”Druga žena” i ”Prva”. Godinama surađuje s filmskim časopisom ”Kinečko” kao foto i video urednica. Trenutno radi kao dramaturginja radijskih dokumentaraca na slovačkoj radioteleviziji te istovremeno razvija vlastite filmske projekte.

Film prati razdoblje od atentata na predsjednika Johna F. Kennedyja do smrti njegovog brata Bobbyja u Hotelu Ambasador gotovo pet godina kasnije. U tom četverogodišnjem periodu Bobby Kennedy ostavio je neizbrisiv trag u američkoj politici, objedinjujući neizmjernu nadu i gorko razočaranje. Njegovi su ciljevi možda bili utopijski pa čak i naivni, no stvarali su političke podjele koje su ga na kraju koštale života. Ovaj film kroz jedinstvene arhivske snimke donosi portret Kennedyja kojega smo zvali “Bobby”.

PATRICK JEUDY francuski je filmaš s velikom strašću za povijest. Radio je na temama vojne povijesti, povijesti mitskih političkih figura poput Charles de Gaullea, te povijesti američkih ikona poput Kennedyjevih i Marilyn Monroe. Režirao je više od trideset filmova, a neki od njegovih novijih uradaka su: « L’héroine cachée de Bir Hakeim » (France 5, 2016), « Qui êtes-vous Eleanore Roosevelt » (France 5, 2016), « Dix jours dans la guerre, Joseph Kessel en Espagne » (France 5, 2015).

U Hitlerovom danonoćno bombardiranom bunkeru u Berlinu, elegantna žena u  40-ima otruje svoje šestoro djece i potom si oduzme vlastiti život. Njezino ime je Magda Goebbels: supruga ozloglašenog i zlobnog ministra propagande, Josepha Goebbelsa te istinska prva dama Trećeg Reicha. Ovaj dokumentarac u obliku psihološkog trilera pokušava shvatiti kako je Magdalena Friedlander postala Magda Goebbels. Bila je to žena koja je nosila ime poočima Židova koji ju je odgojio, žena koja se udala, a potom i rastala od bogatog automobilskog magnata libertarijanskih ideja i postala emancipiranom dobro odjevenom mladom ženom. Magda Goebbels bila je istovremeno proizvod povijesti – one nacističke ali i vlastite izmučene psihe.

ANTOINE VITKINE je pisac i redatelj koji je snimio oko dvadeset televizijskih dokumentaraca od kojih se mnogi bave povijesnim temama. Godine 2007. za Arte je režirao cijenjeni i gledani Mein Kampf. Također je izdao nekoliko knjiga uključujući Mein Kampf: priču o knjizi prevedenu na devet jezika. Vodio je serijal intervjua s osobama koje su preživjele Holokaust.

Njemački političar Günter Schabowski slučajno je 9. studenog 1989. godine otvorio granicu i omogućio Nijemcima s istočne strane Berlinskog zida slobodni prijelaz i pogled na zapadni Berlin. U manje od godinu dana dva dijela Njemačke, istočni i zapadni, postaju ujedinjeni u uskoro jednu od najuspješnijih zemalja svijeta. Što je zid? Koja je priča o Berlinskom zidu… Ono što je ostalo od njega samo je metalna vrpca duž gradskih prometnica i kolnika s natpisom “Berlinski zid 1961-1989” kao i njegovi djelići koji se prodaju u suvenirnicama. Zidovi uništavaju živote. Razumijevanje razara zidove.

ALEXANDER RAKOYED rođen je u Kijevu 1977. godine gdje je studirao na Nacionalnom sveučilištu kulture i umjetnosti. Od 2003. godine do danas radi je na TV kanalima: STB, 5 Channel, NTN, 1 + 1 kao glavni redatelj ili televizijski producent.
Njegovu filmografiju za sada čine dokumentarni filmovi: «Tuđa djeca» (2011),  7 epizoda «15 republika» (2014) i “Pravo na zanimanje” (2005).

Zločini koje su Nijemci počinili u varšavskoj četvrti Wola, isprva nisu bili usmjereni ka potpunom uništenju volinjskog stanovništva. Bili su to znaci trenutne osvete zbog nastalog ustanka. Nijemci su Wolu osudili na propast jer je jedan od najvažnijih komunikacijskih kanala prolazio upravo kroz ovu četvrt. Njemačke su snage u Woli redovito koristile poljske civile, uključujući žene i djecu, kao “žive štitove” za obranu od pješaka i tenkova. Osoba odgovorna za volinjski pokolj bio je Heinz Reinefarth.

RAFAŁ GEREMEK bavi se novinarstvom od 1991. godine. Povijesne filmove počeo je stvarati 2009. godine otkada je njegova kompanija Czarny Słoń proizvela više od deset povijesnih dokumentaraca među kojima su najznačajniji “Gusen – rat za sjećanje”, o zaboravljenom nacističkom koncentracijskom logoru u Austriji; te “The Wola Slaughter” (“Volinjski pokolj”), film o vjerojatno najvećem pokolju iz Drugog svjetskog rata. Geremek se u svojim filmovima bavi i temom arhitekture pa tako u filmu “The Cities from the Ashes” (“Gradovi iz pepela”) priča o rekonstrukciji poljskih gradova koji su prije Drugog svjetskog rata bili njemački. S filmom slične tematike “How the New Warsaw was rebuilt” (“Kako je izgrađena Nova Varšava”) privukao je čak 200 000 You Tube korisnika. Geremekova kompanija promovira povijesni marketing. Proizveo je nekoliko promotivnih filmova o poljskoj povijesnoj i domoljubnoj baštini. Među njima su filmovi “From Poland With Love” i “Do you believe in Stereotypes?” polučili osobit uspjeh na društvenim mrežama. Film “Do you believe in Stereotypes?” predstavljao je Poljsku na sajmu u Hannoveru 2017. Prošle godine Geremek je osvojio drugu nagradu na natjecanju turističkog filma u Varšavi s filmom o poljskom gradu Płocku.

Nekoliko nas zidova okružuje. Nesigurni temelji, nebrojene pukotine i mnoštvo arhiva u nama. Među carevima i drznicima, stanovnicima slamova i špekulantima, komunistima, svećenicima i papama, ženama u ratu i okrutnim sivim gradovima, marširaju prema vlastitom ulasku u arhiv. Poput polifone i zapetljane demonstracije u rukama milosrdnih instituta za društvene zgrade, ili njihove potpune odsutnosti.

ARIANNA LODESERTO diplomirala je u estetiku na Università de La Sapienza u Rimu, stekla je međunarodni doktorat iz filozofije i bila je članica LIRA-e (Laboratoire International de Recherches en Arts, Sorbonne Nouvelle). Studirala je scenarij i režiju dokumentarnoga filma na École nationale supérieure Louis-Lumière (Cité du CInéma, Pariz). Kao profesionalna snimateljica  i video montažerka često istražuje različite medije, a osobitu strast gaji prema urbanizmu i eksperimentalnom filmu. Njezin posljednji kratki film “Trideset i sedam filmova za dom”  nominiran je za najbolji dokumentarac na 9. Cinalfama Lisbon International Film Awards  i predstavljen na filmskom festivalu u Locarnu.

Film koji nas vodi na izuzetno uzbudljivo putovanje burnim dvadesetim stoljećem kroz život, lik i djelo jednog od najistaknutijih austrijskih umjetnika prošloga vijeka: Oskara Kokoschke. Taj dugovječni (1886-1980) slikar i pisac, čovjek veoma visokih moralnih načela, nije bio tek jedan od svjedoka smjene stoljeća, svjetskih ratova i progona, već jedna od ključnih figura modernoga doba. Kokoschka je čovjek čija nevjerojatna životna priča, oslikana u ovom atipičnom dokumentarcu, danas služi kao nadahnuće i snažna poruka nade.

MICHEL RODDE rođen je u Parizu. Prvostupanjsku diplomu stekao je u švicarskom Neuchâtelu. Nezavisni je i samouki filmski redatelj. Kratko vrijeme proveo je u filmskoj školi INSAS pod vodstvom André Delvauxa. Dobitnik je nagrade Vocation Foundation, Bleustein-Blanchet. Rodde se bavi fikcijom, dokumentarcima i reportažama. Također radi kao fotograf, scenarist i konzultant.

Lenjingrad, 1970. Godine. Skupina mladih židovskih disidenata kojima su odbijene vize  smišljaju plan otmice praznog zrakoplova i bijega iz SSSR-a.  45 godina kasnije, filmašica Anat Zalmanson-Kuznetsov otkriva nevjerojatnu priču njezinih roditelja, vođa navedene skupine, koji su na zapadu viđeni kao junaci, a u Rusiji kao teroristi. Anat i njezina majka Sylva, zajedno prelaze put ove skupine ljudi od sovjetske zračne luke do KGB-ovog zatvora. Cigarete i vodka pokreću razgovore s roditeljima prepune inteligencije i humora. Arhivska građa, ponovno odigravanje scena i intervjui s agentima KGB-a obogaćuju ovu inspirativnu priču o mladim Židovima koji su sanjali slobodu i slomili Željeznu zavjesu.

ANAT ZALMANSON–KUZNETSOV dijete je Sylve Zalmanson i Edwarda Kuznetsova, lidera Dymshit – Kuznetsovljeve otmice. Rođena u Izraelu, Anat je studirala filmsko stvaralaštvo na London Film School. Dugo je vremena željela ispričati priču svojih roditelja kroz filmski medij, a trenutno razvija scenarij za igrani film temeljen na knjizi njezina oca “Prison Diaries” (“Zatvorski dnevnici”) i njezinom dokumentarcu “Operation Wedding”(”Operacija vjenčanje”).

Sve sa voljom priča je koja slavi čovjeka kroz sjećanje na fragmente prošlih vremena, nezamislive novim naraštajima. To je i priča o ljubavi Marina i Nike koji žive skromnim, ali sretnim životom na otoku Mljetu, daleko od vreve moderne Hrvatske.

Film govori o zaboravljenom junaku Marinu Radulju, koji je u doba komunističke Jugoslavije bio poznat kao “Titan s otoka Mljeta” koji je vlastitim rukama razbio 96-metarsku stijenu kako bi stvorio poljoprivredno zemljište. Cilj ovog filma jest povezati stavove ljudi iz prošlosti s onima koji žive danas, u vremenu o kakvom su nekoć Marin i Nike mogli samo sanjati. Ovo je ujedno poruka mlađim naraštajima da umjesto prepuštanja beznađu i nihilizmu vjeruju u sebe.

NERMA EMRIĆ poznata je bosansko-hercegovačka novinarka, urednica i reporterka koja radi na Federalnoj TV Bosne i Hercegovine. Dobitnica je nagrade za istraživačko novinarstvo koju joj je 2008. godine dodijelio Transparency International. SVE SA VOLJOM njezin je prvi dokumentarni film.

U ljeto 1936. godine Olimpijske igre u Berlinu, organizirane od strane nacističkog režima, služile su kao velika promocija za prikazivanje atletske, mirne i pomlađene Njemačke. Nakon duge rasprave, velike svjetske demokracije složile su se poslati svoje sportaše u prijestolnicu Reicha. Tijekom petnaest dana Olimpijada je uspjela zaustaviti vrijeme. Nasilje i mržnja koji su do tada vladali ulicama Berlina odjednom su nestali. Umjesto njih uspostavljeno je ljudsko jedinstvo kroz spektakl i sport. Ovaj film priča priču o berlinskim Olimpijskim igrama 1936.godine, od detaljnih priprema do samih igara koje je nacistička propaganda pretvorila u grandiozni spektakl posvećen slavi Reicha. Priča je to i o tome kako je tek jedna olimpijska sezona pretvorila Adolfa Hitlera u pobjedonosnog domaćina zemljama koje će uskoro okupirati.

JÉRÔME PRIEUR je redatelj i scenarist, tvorac preko 20 dokumentarnih filmova o povijesti, književnosti i umjetnosti. Zajedno sa  Gérardom Mordillatom režirao je Corpus Christi, The Origins of Christianity i The Apocalypse, trodijelni serijal o povijesti kršćanstva uspješan diljem svijeta. U svojim novijim filmovima, Jérôme Prieur započeo je otkrivati mehanizme Trećeg Reicha: Helene Berr: a Young Woman in Occupied Paris (nagrada francuske udruge filmskih kritičara za najbolji dokumentarni film 2014.), Hitler’s Games, Berlin 1936 (nagrada Focal International 2017. za najbolje korištenje arhivskim snimkama u produkciji povijesnih filmova),  My Life in Hitler’s Germany.

Dokumentarni je film o Philadelphia Jerryju Ricksu, blues glazbeniku koji je živio kao „rambler“, glazbeni nomad sve do trenutka dok se nije odlučio skrasiti u Hrvatskoj koju je često pohodio na svojim putovanjima. Na poziv Damira Halilića Hala, svjetski priznatog gitariste došao je u Kastav, srednjevjekovni gradić pokraj Rijeke u koji se „na prvu“ zaljubio te odlučio u njemu ostati na neko duže vrijeme ali sudbina je htjela da tu ostane zauvijek. Naime nakon godinu dana provedenih u Kastvu Jerry Ricks je teško obolio te završio u bolnici gdje je i preminuo 2007. godine a posljednja želja mu je bila da ga se u Kastvu pokopa tako da je 2008. godine pokrenut Kastav Blues Festival koji se organizira svake godine u kolovozu kao memorijalni festival gdje nastupaju eminentni glazbenici iz cijelog svijeta a mnogi sudjeluju i u filmu te pojašnjavaju Ricksov veliki utjecaj na još živuće blues legende.

IGOR MODRIĆ, filmski redatelj i montažer rođen je u Rijeci 1962. godine. Kao autor ili montažer potpisuje preko 400 glazbenih spotova za brojne hrvatske i inozemne glazbenike. Dobitnik je mnogih priznanja za režiju i montažu dokumentarnih i turističkih filmova a u proteklih deset godina upotpunjuje svoje djelovanje u osmišljavanju i izradi video projekcija za kazalište te razna glazbeno-scenska događanja i koncerte.